Projekt Interreg II
Financiran u suradnji sa Europskom Zajednicom FESR
|
|
 |
|
Protiv opasnosti od napada na sjevernoj strani, prema dolinama Val Pusteria i Valle dell’Isarco, od strane nove talijanske države, austro-ugarsko carstvo je projektiralo pred kraj XIX stoljeća niz vojnih tvrđava u području Cadore. Prve tvrđave su sagrađene između 1884. i 1892. godine sjeveroistočno od tvrđave Tre Sassi, u području sela Sesto, Landro i Prato Piazza. Tek kasnije odlučuju zatvaranje prijelaza na klancu Passo Valparola dodatnom tvrđavom, “Forte tre Sassi”.
Stvarna gradnja počinje tek u ljetu 1898. godine. Tvrđava je bila opremljena dvoma planinskim topovima od 80 mm., uperenima prema jugu. Druga dva topa od 60 mm. su bila uperena u pravcu klanca Passo Falzarego. Okretljiva blindirana kupola je služila za osmatranje i nišanjenje za vrijeme okršaja. |
|
|
 |
|
|
Prozori su bili opremljeni željeznim rešetkama i mogli su se zatvoriti teškim čeličnim kapcima. Prostorije su se grijale pećima od lijevanog željeza i osvjetljavale petrolejskim svjetiljkama. Za podmirivanje potrebe za vodom, djelomično se koristilo sakupljanje kišnice s krova a djelomično pumpanje iz jezera Lago di Valparola. U podrumu se je nalazila mala kripta sa tri udubine za grobove. U tvrđavu i priloženo “skladište za živež” moglo se smjestiti ukupno više od stotinu vojnika. |
| Dana 5. srpnja 1915. godine počelo je bombardiranje tvrđave od strane talijanskog topništva, postrojenog kod Cinque Torri, topovima od 210 mm. i manjim kalibrima. Već prvog dana su pretrpljene ogromne štete, pošto zidine zastarjele građevine nisu bile u stanju izdržati mecima. Čak trideset hitaca su pogodila cilj, od kojih su tri potpuno probila krov, kako se može i danas vidjeti. Vojnici nisu više bili u stanju se oprijeti, bilo je mrtvih i ranjenih. Tvrđava je odmah napuštena. |
Početak
